28. svibnja 1991. godine održana je svečana smotra Zbora narodne garde (ZNG) na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu i od tada obilježavano taj dan u svibnju. Zbor narodne garde preteča je Hrvatske vojske. Svečana smotra 1991. bila je prva službena smotra hrvatskih oružanih snaga.
“Vi ste danas položili prisegu i preuzeli veliku i plemenitu obvezu”, rekao je gardistima prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i dodao: “Nadam se da ćemo demokratskim putem spriječiti one koji nam žele raditi o glavi. Ali, bude li potrebno branit ćemo svi skupa, do posljednjeg, svoju slobodu i suverenost.”
Ispred predsjednika bili su postrojeni i Združeni odred policije, Mornarička brigada ZNG-a, plave beretke, diverzanti, padobranci i pripadnici motoriziranih, zračnih, te protuoklopnih i protuzračnih jedinica. Također, uz puno simbolike, nazočni su bili i sinjski alkari.
U proljeće 1991. godine sve je upućivalo na predstojeći rat. Velikosrpska agresija poticana iz Beograda i potpomognuta jugoslavenskom vojskom (tada četvrtom vojnom silom u Europi) obrušila se na Hrvatsku. Očekivani brzi slom nije se dogodio, Hrvatski narod suprotstavio se velikosrpskim težnjama i hrabro branio svoju slobodu i suverenost. Hrvatska vojska svakim je danom bila sve snažnija, organiziranija i opremljenija.
Krajem srpnja 1991. godine formirano je Zapovjedništvo Zbora narodne garde, a zatim su osnovana zapovjedništva za istočnu Slavoniju, za banijsko-kordunsko područje, za ličko područje, za srednju, sjevernu i južnu Dalmaciju. U kolovozu je osnovano i Zapovjedništvo Zagrebačkog korpusa ZNG čime je zaokruženo ustrojstvo obrambenog sustava Republike Hrvatske.
Hrvatske oružane snage su tada imale ukupno 60 tisuća pripadnika, od čega je polovica bila u sastavu MUP-a. Temeljem Zakona o obrani donesenog u rujnu 1991., oružane snage organiziraju se u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV), a 21. rujna 1991. godine uspostavlja se Glavni stožer (GSHV), s načelnikom generalom Antonom Tusom. U HV-u je kao poseban dio zadržan Zbor narodne garde kao profesionalan sastav, a pričuvni sastav ZNG i Teritorijalne obrane preveden je u pričuvni sastav HV-u. Jedinice ZNG-a 3. studenog 1991. formalno su preimenovane u Hrvatsku vojsku.
U godinama nakon Domovinskog rata vodeći se dragocjenim iskustvima iz Domovinskog rata Oružane snage RH su se razvijale i transformirale u učinkovitu, modernu oružanu što je pridonijelo i našem članstvu u NATO savezu (2000. godine Hrvatska je postala članicom Partnerstva za mir, čime je obilježen početak odnosa između Hrvatske i NATO-a, pozivnicu za punopravno članstvo u savezu Hrvatska je primila na summitu u Bukureštu 2008. godine)
Strateški dokumenti koji su doneseni – Strategija nacionalne sigurnosti (2002.), Strateški pregled obrane (2005.) i Dugoročni plan razvoja OSRH 2006. – 2015. (2006.) dali su i smjer razvoja Oružanih snaga.
Razdoblje od 1998. – 2009. obilježilo je smanjivanje broja pripadnika OSRH na cca 18.000 pripadnika u 2009. ali i početak sudjelovanja pripadnika Oružanih snaga u mirovnim misijama. Od početka sudjelovanja, 1999. do danas u misijama UN-a, NATO-ovim misijama i misijama EU sudjelovalo je više od 5000 pripadnika Oružanih snaga. Također navedeno razdoblje obilježili su novi ustroj OS RH, procesi opremanja i modernizacije, suspendiranje obveznog služenja vojnog roka i početak projekta dragovoljnog služenja vojnog roka i projekta civilnog vojnog školovanja “Kadet”.
Oružane snage Republike Hrvatske danas
Danas u OS RH nalazimo cca 17.000 osoba. Uz zadaće u Republici Hrvatskoj koje, osim obrambenih zadaća uključuju i aktivnosti koje se odnose na angažman Obalne straže, sudjelovanje u protupožarnim aktivnostima, medicinskim letovima i akcijama traganja i spašavanja, preko 250 pripadnika Oružanih snaga u ovom trenutku sudjeluje u pet mirovnih misija UN-a u, dvije NATO mirovne operacije (ISAF u Afganistanu i KFOR na Kosovu) te u jednoj misiji EU-a (operacija Atalanta Somalija, Adenski zaljev).
OS RH ostvaruju intenzivnu suradnju i sa zemljama u susjednom području te tako doprinose ukupnoj vanjskoj politici Republike Hrvatske, procesima tranzicije, povjerenja i sigurnosti u regiji. Opsežnom suradnjom u planiranju i provedbi operacija te ostvarivanju dodijeljenih misija i zadaća zajedno s državama članicama NATO-a ostvaruje se kontinuiran napredak u razvoju obrambenog sustava i njegovo usklađivanje s najboljom praksom razvijenih obrambenih sustava u svijetu.
