Infodemija je društveno uvjetovana epidemija informacija. Karakterizira ju prekomjerna količina informacija uslijed neke pojave, događanja ili zbivanja.

Obzirom da današnju povezanost 24-7 (24 sata dnevno, sedam dana u tjednu) informacije dolaze do nas gotovo bez prekida i mi ih, svjesno ili nesvjesno, primamo i procesuiramo (probavljamo). Što su informacije negativnije probavljamo ih teže i osjećamo se lošije (a da toga uglavnom nismo svjesni).Info, Information, Tips, Icon, Support

Upravo je takvih (negativnih, neprovjerenih, netočnih, neistinitih, iskrivljenih, djelomičnih…) informacija najviše u medijima i oko nas i na njih se najviše „lijepimo“ (prirodni mehanizam).

Prije nekih desetak godina jedno je istraživanje pokazalo da tijekom jednog dana prosječan čovjek putem interneta, TV-a, novina i kroz komunikaciju s drugima, procesuira preko 70 gigabajta informacija. Od tada do danas situacija je vjerojatno još ozbiljnija (tada su procjenjivali da će se svake godine povećavati za cca 5%). U vrijeme Shakespearea (1564. – 1616.) prosječni je čovjek tijekom cijelog svog života usvojio novih informacija koliko mi danas pronađemo u jednom dnevnom tisku.

U engleskom jeziku postoji izraz koji lijepo opisuje stanje predoziranosti informacijama – Information overload. Kao i svaka predoziranost i ova ‘uzima danak’ – u vidu osjećaja umora, tjeskobe, rasteresenosti i sl. Iako je informiranost poželjna (povećava znanje i razumijevanje svijeta u kojem živimo i olakšava funkcioniranje u njemu), pretjerano praćenje vijesti i informacija svih vrsta može dovesti do niza, mahom neugodnih emocija te stanja povećanog i produljenog (kroničnog) stresa.

Premda je teško, ponekad i nemoguće, isključiti se, svatko za sebe može u nekoj mjeri odlučiti što i koliko pratiti. Pri tom je od velikog značenja i naša medijska pismenost. Nju definiramo kao skup vještina i znanja te razumijevanje koje nam omogućuje da se učinkovito i sigurno koristimo medijima. Medijska pismenost ne bi smjela biti ograničena isključivo na učenje o alatima i tehnologijama, nego i na stjecanje vještina kritičkog razmišljanja kako bismo mogli prosuditi, analizirati i prepoznavati razlike između mišljenja i činjenica, razlikovati senzacionalističke, nevažne, lažne vijesti, pseudoinformacije i druge od onih koje to nisu, a za su nas važne i biramo baviti se njima.Important, Polaroid, Imprint, A Notice

Malo tko se nije našao u situaciji poput ove: čitamo o nečemu i odlučimo malo istražiti temu,  nailazimo na razna, često suprotstavljena mišljenja i ne znamo čemu/kome vjerovati. Informacija je puno, nismo dovoljno stručni, ne znamo što dalje. Osjećamo frustraciju. Osjećamo se poput osobe koja slaže slagalicu i pokušava dobiti cjelovitu sliku, a dijelova slagalice nedostaje, a neki i nisu dijelovi te slagalice.

Za prevenciju posljedica infodemije i predoziranosti informacijama ključno je ograničiti vrijeme na ekranima – TVu, računalu, mobitelu. Također je važno svjesno birati koje sadržaje ćemo pratiti i kako ćemo reagirati (nema smisla da se brinemo ili da smo ljuti zbog nečeg na što ne možemo utjecati, isto kao što nema smisla ‘kukati’ i širiti negativizam i sl.).

Kada nečim ne upravljamo dopuštamo mogućnost da to nešto upravlja nama – našim osjećajima, raspoloženjem, mislima… Na primjer, kada ne upravljamo svojim vremenom (ne planiramo, ne određujemo prioritete, ne biramo čemu ili kome ćemo pokloniti svoje vrijeme nego se sve događa stihijski) dogodi se da smo u strci, pod stresom, ne stižemo obaviti sve što bismo htjeli i/ili što se od nas očekuje i zbog toga smo nervozni, loše raspoloženi, rastreseni – vrijeme tada upravlja nama. Slična je situacija i s informacijama.

Obzirom da ih je beskrajno puno i da pristižu non-stop važno je svjesno odabrati čemu ćemo, kako i koliko pridavati pažnju. Na stranicama Medijske pismenosti psihijatrica Nina Vasan s kalifornijskog sveučilišta Stanford objašnjava kako su algoritmi društvenih mreža razvijeni kako bi nas korisnike što duže držali ispred ekrana. “Problem je što nismo sposobni pauzirati i promisliti, a trebali bismo pronaći način kako skrenuti pažnju na nešto drugo i prekinuti taj vrtlog,” kaže doktorica Vasan opisujući kako neka algoritamska rješenja mogu srozati raspoloženje i izazvati depresivne misli.

Najviše se informiramo putem televizije, zatim preko internetskih portala, društvenih mreža, radija, dnevnog tisaka, tjednika i magazina. Mlađa populacija (18 do 22 godine) preferira internetske portale i društvene mreže gdje gro vijesti i informacija čine one  koje iskrivljuju stvarnost, neistinite su, lažne ili manipulativne, kreiraju predrasude, potiču stvaranje konspirativnih teorija, potiču strah, nerazumijevanje i slično.Problem, Solution, Help, Support

Informacijski stres jednim je dijelom naš osobni odabir. Istina je da živimo u vrijeme kada je teško ne čuti i ne vidjeti no, ipak smo mi ti koji možemo odrediti u kojoj mjeri će se to događati i kako ćemo reagirati.

Zbog svega navedenog stručnjaci preporučaju biranje onoga što ćemo pratiti, medijsko opismenjavanje, provjeravanje,  ignoriranje onoga što za nas nije važno, svjesno i promišljeno doziranje informacijama.

Image by Gerd Altmann from Pixabay
Image by Gerd Altmann from Pixabay

 

Povezane objave

Skip to content