Povijest je povijest seoba naroda. Milijuni ljudi diljem svijeta svakodnevno napuštaju svoje domove zbog ratova, građanskih sukoba, progona, političkog nasilja, kršenja ljudskih prava, elementarnih nepogoda, potrage za boljim životom i drugog. O njima govorimo kao o izbjeglicama, prognanicima, migrantima, tražiteljima azila.
Konvencija UN-a izbjeglicu definira kao “osobu koja se nalazi izvan zemlje svog državljanstva i koja zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog uvjerenja ne želi ili se ne može staviti pod zaštitu te države”. Izbjeglice su osobe koje bježe od oružanog sukoba ili proganjanja. Krajem 2014. bilo je 19,5 milijuna izbjeglica širom svijeta. Danas ih je barem 5 milijuna više.
Migranti su osobe koje su odabrale napustiti svoju zemlju, ne zbog neposredne opasnosti od proganjanja ili smrti, već uglavnom radi boljeg života (pronalaskom posla, obrazovanjem, spajanjem obitelji ili drugog). Za razliku od izbjeglica koji se ne mogu sigurno vratiti kući, migranti se ne suočavaju s takvim preprekama. Ako odluče vratiti se kući, nastavit će uživati zaštitu koju im pružaju njihove vlade.
Razlika između izbjeglice i prognanika je u tome što izbjeglica ima barem neki element svoje odluke za napuštanje doma što kod prognanika nije slučaj. Još se dobro sjećamo naših prognanika za vrijeme Domovinskog rata…
S obzirom na značajnu izloženost raznim stresorima prije i nakon migracije, kod ovih su ljudi često dokumentirane visoke razine stresa i učestalost psihijatrijskih poremećaja povezanih s traumom, uključujući PTSP, depresiju i anksioznost.
Najveći broj ljudi kroz kriznu situaciju prođe samostalno, oslanjajući se na vlastite snage i mehanizme suočavanja i nošenja sa stresom, uz prvu psihološku pomoć (neposrednu pomoć drugog čovjeka ili ljudi), manji dio treba stručnu pomoć kako bi očuvao svoje mentalno zdravlje. Važno je prepoznati te pojedince i omogućiti im pomoć i podršku kakvu trebaju.
Ono što svatko od nas može učiniti, a dokazano pomaže, je:
- biti ljubazan i otvoren
- ostvariti kontakt
- iskazati i pokazati podršku
- informirati se o osobi i tome kakvu pomoć i podršku treba
- pomoći oko praktičnih stvari (npr. osigurati deku ili toplu odjeću, piće ili hranu, smjestiti osobu na sigurno i toplo i sl.)
- dati osobi priliku za razgovor i izražavanje svojih osjećaja
Osim dobre volje i čovjekoljublja pomagačima pomažu i znanja i vještine i iskustvo. Također je važno da budu svjesni i sebe i svojih potreba kako njihova emocionalna otpornost ne bi bila ozbiljno ugrožena. Također je važno da osoba pomagač ima na raspolaganju podršku i za sebe, savjetodavnu i praktičnu te podršku stručnjaka s područja mentalnog zdravlja, kojima se može obratiti u slučaju potrebe.
Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje
Image by congerdesign from Pixabay
