U nekim situacijama doživimo pojačanu emocionalnu reakciju koja nas izbaci iz ravnoteže (uznemiri, razbjesni, razljuti, uplaši, zakoči i dr.) i onemogući nam racionalan odgovor odnosno postupanje. Ova reakcija dio je ljudske, biološki predisponirane strategije za preživljavanje onoga što doživljavamo stresnim (opasnim po život, ugrožavajućim.
Kod ljudi s prethodno proživljenom traumom taj emocionalni disbalans može potrajati danima i onemogućavati osobu da bude funkcionalna.
Postoje postupci kojima sami sebi možemo pomoći i samoregulirati se, umiriti i povratiti narušenu emocionalnu ravnotežu u takvim situacijama.
U takvoj situaciji savjetuje se:
- Zastati, primijetiti i osvijestiti svoju emocionalnu reakciju (kakva god da je). Primijetiti što se događa i zaustaviti se. Ne donositi odluke ili slično sve dok ne povratimo narušenu ravnotežu.
Prihvatiti svoju reakciju bez prosudbe (tako je, kako je). - Izreći sam/a sebi: „Imam emocionalnu reakciju na ovu vijest/ovaj događaj/nepravdu ili sl.” Već samo to što smo izrekli činjenicu da smo u disbalansu – pomaže.
- Pobrinuti se za svoju sigurnost (npr. ako vozimo, zaustaviti se, ako smo na ljestvama – sići, ako smo u vodi – izaći iz vode i sl.)
- Ustati i na mjestu stupati tako da stopalima osjetimo tlo pod nogama, osjetimo kontakt s tlom (daje osjećaj sigurnosti).
- Deset puta duboko uzdahnuti i izdahnuti. Duboko disanje smiruje i vraća nas nama samima, centrira.
- Sjesti i osjetiti svoje tijelo na stolici. Osjetiti kontakt svog tijela sa stolicom.
- Pojesti nešto (po mogućnosti nešto proteinsko).
- Oprati ruke, osjetiti vodu, sapun, svoje ruke.
- Otuširati se hladnijom vodom. Ne ledeno hladnom već toliko hladnom da nas malo šokira, osvježi.
- Priuštiti si zagrljaj. Zamoliti nekoga da nas zagrli ili zagrliti sami sebe. Zagrljaj umiruje i daje osjećaj zbrinutosti.
- Potražiti podršku (nazvati blisku ili stručnu osobu i razgovarati o problemu).
Image by Henryk Niestrój from Pixabay
