Radna terapija je zdravstvena struka koja se bavi vraćanjem osobe u njezin svakodnevni život, za vrijeme i nakon rehabilitacije, te u području prevencije. Osnova filozofije radne terapije počiva na promatranju čovjeka kao aktivnog bića koji kroz svrhovite aktivnosti ostvaruje odnos s okolinom, realizira se i rehabilitira. Radna terapija promovira zdravlje kroz aktivnost.
Prema definiciji Svjetske udruge radnih terapeuta radna terapija obuhvaća postupke u liječenju fizičkih i psihičkih stanja kroz specifične aktivnosti sa svrhom dosezanja njihove najviše razine, funkcije i neovisnosti u svim vidovima svakodnevnog života.
Namijenjena je osobama čije su sposobnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti umanjene razvojem, ozljedom, bolešću ili starenjem. Kao dio liječenja obuhvaća sve manualne, kreativne, rekreativne, edukativne i rehabilitacijske aktivnosti s ciljem poboljšanja određene psihičke i fizičke funkcije osobe.
Jedna od uloga radnog terapeuta rad je na promjeni pacijentove ”loše” sliku o sebi, da pomaže u promjeni njegovim stavova, vrijednosti, vještina, te da ga naučiti živjeti i nakon oboljenja, ozljede ili drugog.
Cilj je postići što veću samostalnost i osnažiti osobu – radom na samopouzdanju i samopoštovanju, naučiti osobu raznim vještinama, potaknuti osnaživanje zdravih osobina i sposobnosti, korisno okupirati osobu (svrsishodnim aktivnostima), očuvati radne navike i sposobnosti, poticati razvoj niza vještina koje su potrebne za život u zajednici radi što samostalnijeg funkcioniranja, poticati oporavak, poboljšati kvalitetu života i integraciju u obitelj i društvo. Krajnji je cilj radne terapije resocijalizacija, profesionalna i radna rehabilitacija.
U mnogim je bolnicama radna terapija zastupljena svakodnevno. Prema mogućnostima i potrebama pacijenata radno okupacijske aktivnosti obuhvaćaju kreativne i edukativne grupe, provođenje aktivnosti dnevnog života, trening socijalnih i komunikacijskih vještina, pojedinačno provođenje aktivnosti samozbrinjavanja, aktivnosti produktivnosti i aktivnosti slobodnog vremena. Na odjelima gdje su polupokretni ili nepokretni pacijenti provode se prilagođene aktivnosti s ciljem poboljšanja mišićnog tonusa.
Filozofija radne terapije utemeljena je na sljedećim uvjerenjima:
- Čovjek je tjelesno, umno, emocionalno, duhovno i društveno biće koje ima svoju prošlost, sadašnjost i budućnost i koje funkcionira u fizičkom i socijalnom okruženju.
- Unutarnja motivacija inicijalna je predispozicija osobe za djelovanje u okolini i korištenje vlastitih potencijala.
- Važno je prepoznati potrebu svake osobe za uravnoteženim i svrsishodnim okupacijama u životu, radi napretka i uviđanja osobnih potencijala, životnog smisla, samoostvarenja i zadovoljavanja drugih potreba, prilagodbe na promjene i održavanje zdravlja.
- Okupiranost je ljudsko djelovanje ključno za održavanje zdravlja i osjećaja dobrobiti te osjećaj kvalitete života i zadovoljstva životom i samim sobom.
- Čovjek je društveno biće. Socijalna komponenta značajno utječe na formiranje osobnosti. Okruženje ima veliki utjecaj na čovjeka.
- Zdravlje je subjektivni doživljaj važan za postizanje i održavanje životne ravnoteže i ostvarenja dobrobiti.
- Čovjek je sposoban pronaći zdrav način prilagodbe na životne promjene kroz određene aktivnosti.
Ljudi su stvoreni za aktivnost – djelovanje, promišljanje, prosuđivanje, organiziranje, analiziranje, oblikovanje, izvođenje i dr. Okupiranost je čovjeku urođena, a obuhvaća sve čime se čovjek bavi kao tjelesno, umno, duhovno i socijalno biće. Okupiranost ima dvije važne razvojne funkcije: preživljavanje i zdravlje (fizičko i mentalno). Kroz okupacije zadovoljavamo primarne potrebe – kako bismo preživjeli (vodu, hranu, sigurnost, toplinu, zaklon) i zdravlje, kao prirodno stanje osobe.
Zdravlje možemo promatrati kao pozitivan osjećaj dobrobiti, ne samo kao izostanak bolesti. Posebno naglašavamo mentalno zdravlje kao preduvjet za prilagodbu, kreativnost i istraživanje te zadovoljavanje životnih potreba bez posebnih teškoća.
Radni terapeuti okupaciju smatraju najvišom razinom čovjekova funkcioniranja koja razvija i integrira čovjekove tjelesne, misaone i duhovne potencijale kroz proces izvođenja aktivnosti.
Prekid zdravlja, odnosno bolest mogu izazvati:
- Okupacijska neravnoteža – neravnoteža aktivnosti, produktivnosti i odmora, što može dovesti do senzorno-motoričke, kognitivne i psihosocijalne neravnoteže.
- Okupacijska deprivacija pojavljuje se onda kada vanjske okolnosti sprječavaju pojedinca da iskoristi svoje potencijale, što može dovesti do neravnoteže koja može rezultirati prekidom normalnog funkcioniranja.
- Okupacijsko otuđenje nastaje kada se osoba bavi aktivnostima koje nisu u skladu s njezinim željama i mogućnostima, što rezultira frustracijom, dosadom, nezadovoljstvom i stresom.
Kako funkcionira prilagodba? Kada se čovjek nađe u novoj, nepoznatoj situaciji najprije se s njome pokušava nositi uz pomoć znanja i vještina koje posjeduje. Ukoliko se to pokaže nedovoljnim nastojat će naučiti nova znanja i razviti nove vještine. Ukoliko ne uspijeva riješiti situaciju na zadovoljavajući način – iskusit će krizu. Treba napomenuti da je ovdje jako važna brzina kojom dolazi do promjene – ukoliko se promjena odvija brzo ostaje manje vremena za prilagodbu. Prilagodba ovisi i o sposobnosti učenja i savladavanja novih vještina osobe kao i o vanjskim čimbenicima kako što je npr. kvaliteta i kvantiteta socijalne podrške.
Zdrav čovjek sposoban je obavljati razne aktivnosti. Ono što radimo i čime se bavimo može podržati ili potaknuti naše zdravlje isto tako kao i bolest. Psihički oboljela osoba nije više u mogućnosti provoditi svakodnevne aktivnosti (aktivnosti samozbrinjavanja, produktivnosti i slobodnog vremena). Cilj radne terapije je – potaknuti promjenu i povratiti neovisnost osobe i njenu sposobnost izvođenja svakodnevnih aktivnosti kao i nekih novih koje bi trebale prevenirati daljnje onesposobljavanje, poboljšati kvalitetu života, pružiti mu prijeko potreban smisao, svrhu i vrijednost.
Aktivnost možemo promatrati kao:
- sredstvo za učenje i razvoj vještina,
- sredstvo pomoću kojega organiziramo vrijeme,
- ono što omogućuje produktivnost, pruža osjećaj sposobnosti, korisnosti i kreativnosti,
- ono što omogućuje izražavanje i istraživanje osjećaja,
- sredstvo stimulacije i aktivacije,
- ono što omogućuje socijalnu interakciju i komunikaciju.
Mnogi hrvatski branitelji prepoznali su vrijednost aktivizma, rada i uključivanja. Mnogi među njima odlučili su se za proizvodnju, posebno poljoprivrednu, kao izvrstan oblik radne terapije i samoostvarenja. U tekstu iz 2014. (na dnevnik.hr) branitelj Vinko, član zadruge Arka naša rekao je : „Pijem lijekove, ali mene moj rad spašava“.
